" Dao sam skoro 800 dindži za pakleni lanac i plus ladno, 700 dindži Džoni i ja po pola za dodatnu municiju a keva prsla kad je palo dole kod Nece i Jankovih, brate popio sam peglanje pola sata jebi ga, šta znam vidim cela godina bila sranje . . . "
Ćaskaju tinejdžeri ispred ulaza. Čujem , kažu ova godina bila sranje. Kad se setim . . .
Slavili smo doček Nove Godine. Poželeli sve najlepše sebi i drugima. Stvarno, kad vratim film u nazad, zaspali smo u jednom svetu, srećni i bezbrižni, puni nade za neko bolje sutra, probudili se u nekoj drugoj priči. Odjednom, Dizni više nema čaroliju, Pariz više nije romantičan, New York više nije grad koji ne spava, Kineski zid više nije tvrđava, Venecija je sablasno pusta, Jerusalim je sam, Meka mu pravi društvo . . .
Nema više "ljubim da prođe". Ako poljubim, tek počinje . . . Zamislite, poljubac i zagrljaj postali su ubice, neposećivanje jedni drugih - čin milosrđa. Na najteži način, na booooom, preko noći, shvataš šta je bilo najvažnije. Ni krpice ni slava, ni Prada ni nada . . . kiseonik. I pitaš se, hoćeš li ostati bez njega . . .
Vidite oko sebe, u vestima, na društvenim mrežama. Na hiljade i hiljade dokaza, ljudi svedoče sa svih strana: Zemlja nastavlja svoj život! I on je prelep! Bio je oduvek, samo, od želje i čežnje za prokletim, nismo videli blagoslov. Zemlja živi, priroda se obnavlja i kao da poručuje: " Niste mi neophodni! Vazduh, zemlja, nebo i voda, bez vas su sasvim dobro! Tačnije, mnogo bolje! Kada se budete vratili, ne zaboravite da ste ovde gosti a ne gospodari!"
Karikature sa životinjama koje slobodno šetkaju i ljudima u kavezima, glavna su fora. I svako krišom briše suze u vrhunskoj laži da je presmešno. Rugaju se pa se dvoume, dal maske, ne maske? Ko je "mudar", ko je glup? Ko je "provalio", ko nije? Dal si majmun, ili si Sokrat? I pravao da vam kažem, u moru filozofa i mudraca, biram da sam budala . . .
Sad ću da izađem na ulicu i da urlam: " Smrt đozlucima!!! Uaaa naočare!! Smrt cvikerama! Dole cvikere jer nisi ovca da ih nosiš! Baci đozluke i odbi da živiš u strahu!"
Pazite ovako, ako drugima smeta što ih udaram, guram i nagazim, to je bre njihov problem! Istraživanja pokazuju da je dioptrija izmišljena da bi oftamološka industrija stvarala profit, a bogataši drže deo oftamološke industrije širom sveta!! Doktor Kumandra Serati, sa univerziteta u Pičkineldu, kaže da je poremećaj vida izmišljen i da poradimo sami na tome da se osvestimo kako dioptrija ne postoji jer će nam, ako pristanemo na njih, u cvikerama biti čip bato moj! I kad god kreneš u nabavku kupusa da kiseliš ili u štetu, cvikere te lociraju, tu padaš!! Slobodan čovek ne nosi naočare! Jel video neko Obilića ili Sinđelića sa naočarima! Nekod od Nemanjića!? Ne bato moj, nema toga! Pri tom, čovek pametan, mudar, čuva oči! Ne čita, ni slučajno! Kakav tv i edukativne emisije pa da poludi posle! Vidi majku mu! Jedino mudro rešenje su Fejs i Insta, tu je edukacija na vrhuncu, to je ok!! Sve, bukvalno sve zaludnike sa naočarima, od sad da zovu đozlučari! Ako i pored svih ovih mojih upozorenja, i dalje vidite zamućeno, to je od prskanja iz vazduha ili HARP-a! Od 5G mreže isto ne vidiš! Spržiš jedan džoint ispod tuđeg prozora, to je univerzalni lek, odma se oseti poboljšanje, sve vidiš! I to u pojačanim bojama! Pazi, može maaalo kao da bude mutno al boli te piša . . . nisi majmun da furaš cvike! Ovo ste dužni da šerujete svima, da ne budete pioni teorije zavere oftamološke mafije i bogataša!
Meni nešto muka. Tačnije , sere mi se. Žao mi Šilje, Paje, Mikija i Mini što u Diznilendu nema nikoga. I žao mi je što su sami. I žao mi je što je moja Verona poluprazna. I žao mi je što je Berlin pust. I savršeno me boli kuvac koji nemam što je naša glupost, kurvarluk i odsustvo prema svemu dobrom, došlo na naplatu.
Pre dolaska naredne godine, u minut do ponoći, recite ovoj godin: " Mrš, da Bog da se ne vratila, obe noge polomila i ne stigla nigde i nikad više!" Zaboravite više na crvene konce i gaće, deda Mrazove i amajlije! Neka u sledećoj godini, jedine maskice budu one za telefone. Konačno, tiho, sa čvrstom verom u predobrog Gospoda, već jednom, zamolimo iskreno da bude samo i jedino onako kako On želi od nas . . . i više nema maske . . .
Dušica M. Ognjanović
No comments:
Post a Comment