"Bujrum, oškeljdin, tabe-tabe, vaaaaaaala, čok serum", .... nije Turska....ovo je svakodnevnica kod nas. Tačnije, verujem da nema domaćice koja ne zna i ne prepozna "na prvu" reči iz omiljenih serija. Večere kasne, svi pod stresom šta će , kako i gde će sirota , premučena Elif, šta će biti u drugoj šta u petsto-petoj epizodi, kako je prelep Bali -Beg, kako je markantan i diiiiiiiiivan Sulejman Veličanstveni. . . Zatim: Hurem, legendarna Hurem ( ali ne samo po istorijskim kazivanjima ), još legendarnija kod nas po broju kopiranih ukrasa i modnih detalja u kojima je vešta glumica u seriji paradirala našoj naciji svako veče u isto doba. Gde prestaje divljenje a gde počinje gubljenje identiteta ili još gore, kada i gde počinje da se javlja ono čuveno kada se zaboravi odakle, kada , koji i kakvi su vetrovi duvali noseći sa sobom pošasti i moralne i duhovne rane koje ne zaceljuju dan - danas? Serija Sulejman Veličanstveni je visokobudžetna i gotovo do perfekcije dovedena pre plasiranja u medije. Sa samo jednim i jasnim ciljem : ne štedeti sredstava da se dotični i svita koja ga je slepo služila predstave ili dočaraju narodu kao vanserijski , neponovljivi i besmrtni "junaci" (ili ako naše žene pitate : "muškarčine")! Mladi , zgodni , lepi i vrlo vešto kastingovani glumci više nego valjano su odradili svoj deo posla. Naša glupost finiširala je projekat. Pola veka, ( ko ne shvata koliko je to u brojkama, neka preračuna u dobro mu poznate epizode ). Ko ne shvata kakve su posledice nastale i šta donele i zauvek odnele u tom istom periodu, neka izračuna ko smo i dokle smo stigli danas. Duboki su tuđi bunari iz kojih pokušavamo popiti vode hvatajući dlanovima po koju kap dok česme naših dvorišta presušuju. Mali broj populacije je pravilno upućen u kvalitet i strukturu našeg nacionalnog pisma. Razlog vrlo jednostavan: nije "in", nije fora....Koga i zašto bi to zanimalo osim školaraca koji uče prva slova? Anglosaksonske fraze i parafraziranje od davnih godina je deo uličnog slenga, ništa za kritiku ukoliko ostane u okvirima iste. Ukoliko usput i vremenom, svoj jezik modulirate kako bi se reči koje su vekovima jasno označavale određene elemente u govoru, spram onoga što će zvučati modernije, bolje , "fancy" jasno je da smo u žestokom problemu. Kriziramo sa sopstvenim identitetom godinama u nazad. Na policama naših renomiranih , (naglašavam domaćih marketa), bez i malo iznenađenja , umesto belog luka, čeka vas natpis : "garlic", ustrebali vam đumbir tu je , samo i on na engleskom, (veca je fora), dakle, đumbir je u penziji, potražite "ginger". Ako želite neku od poslastica samo na oko će te prepoznati svoj omiljeni proizvod koji se do juče zvao "bakin kolač"...No, pošto je to sada žestoki blam, blagim grafičkim intervencijama na pakovanju uz "prebudženu" fotku , zateći će vas "cheesecake". Zar ne zvuči bolje? Kako ne, sad se pola onih koji čitaju tekst, zajapureni kunu kako su do lakata umazani ajvarom, te ,"samo domaće, nema ništa bez babine kuine" i sl. a koliko vidim , ne samo ja , nego i svi ostali koji imaju muda da priznaju kako su primetili, svi rođeni gde je ajvar pandan za crni ruski kavijar, uveliko izvrću zglobove i doživljavaju frakture po velegradskim ulicama pokušavajući da čuveni seoski gumenjak brzinom svetlosti zamene sa "high heels" . Otužna sudbina , budućnost muljava, prizor mix niskobudžetne komedije i seljačkog horora bez glavne zvezde sa sve naturščicima. Koliko nas će se, usudiću se reći, sa poštovanjem setiti kada nešto kojim retkim slučajem čita ili piše, imena Vuka Karadžića, Dositeja Obradovica i ostalih prosvetitelja ne samo naše nacije, već i svih onih koji su žedni kulturološkog izvorišta i pravih vrednosti? Izvinjavam se u startu što zamaram ovu "modernu populaciju", ove "genijalce" sa pola padeža sa ovim nebitnim istorijskim likovima koje navodim. Klinci više i ne govore....lagano "baguju", skraćuju rečenice i reči...više ne misle , oni sada "msm"....više ne ćaskaju, ne pričaju, "četuju", "OMG", kratko , jasno kada se nekome ili nečemu začude. Gibimo se. Kao kokoške iz kokošinjca puštene među paunove ili flamingose pa zaslepljene lepotom tuđeg perja počnu da se stide i sebe, svog kokošarnika, kokodakanja ali zato munjevito postaju lak plen grabljivcima koji iz poštovanja prema dostojanstvenom držanju pauna i flamingosa neće ni pomisliti da naude istima. Samo koke odoše bestraga. Dokle i šta je rešenje? Ja ga ne vidim. Nije problem u dioptriji, generalno ga ne vidim.Ni ja ni meni slični. U dubokoj smo ilegali. Budaletine. Okruženi gomilom knjiga, ljudi sličnih sebi, luzera koji čitaju, pravilno govore, još uvek drugima pridržavaju vrata bez perfidne želje i namere da komšijin lik, kao slučajno, preslikaju na ista. Prvo su harale Rozalinde, Esmeralda svojom sudbinom u svetu mraka dovodila je babe do ludila, razni Hose Andresi mamili devojke da im posle svake epizode od ekstaze fali po pramen kose..... Kada se prisetim toga a vidim i čujem od prodavaca u radnjama do komšija u naselju kako razmenjuju utiske, strategije za odbranu Elif, ko je zloća i čuveno : " e jesmo slični ovim Turcima", dođe mi , teška srca ali dođe, da polušapatom prozborim : vrati se Kasandra sa sve Dorindom , sve vam je oprošteno...
Dušica M. Ognjanović
Dušica M. Ognjanović