Uvek se pozivate na to da imam obavezu prema velikom broju
ljudi koji me prate ( i da je red ) da kažem svoje mišljenje povodom situacije
u kojoj se našao svako od nas. Izbegavala sam do sada, ( primetili ste ) ,
međutim, primetila sam i ja , po broju poruka,
da vas zaista zanima moje mišljenje o svemu.
Ćutala sam do sada jer neću i ne umem da uvijam u sjajni
papir i mašnice. Bog je do sada bio Onaj koga se seti narod dok psuje, traži
nešto i mora da da kintu za Slavu. I to je to. Sada, u ovakvoj situaciji, Bog
je počeo da se priziva više nego ikad pre. Slučajnost? Za sva stradanja u
životu, pojedinačna i globalna, možemo zahvaliti đavolu koji je svakome do sada
nudio sijaset pogodnosti u raznim „ uživancijama „ : svi se seru po svemu što
je pošteno, dobro, čisto, abortus je postao metoda „ čišćenja života“ ( koristi
se izraz, „očistila se“, kao da je žena bila usrana a ne blagoslovena novim
životom ), brak je postao
monotonija i “ smaračina ”, prijatelji se izdaju i zaboravljaju kao da ih
nikada nije ni bilo . . .
Koliko vas je
prošlo parkom, tek tako, zaboraveći da oslušne šum lišća, pomiriše ružu,
pogleda zalazak Sunca, da okrene dlanove, zatvori oči i istrči na kišu hvaleći
Boga za onaj predivan miris zemlje i vegetacije uz hvalu tom istom Bogu što je
živ? Koliko nas je pročitalo Bibliju? Barem onu dečiju, u 365 priča i hvalilo
Boga što ima vid i razum da spozna snagu reči Božije u knjizi nad knjigama?
Ko je tražio moje mišljenje, evo vam ga! Kao i u vreme
bombardovanja! Samo kada stradamo, kada muka zakuca na svačija vrata istom
jačinom, kada smrt počne da lista tefter, odjednom opet zavolimo jedni druge!
Opet se setimo da pasulj, brašno i zejtin nisu blam! Sad nema straha od gojena,
celijakije, niko ne priča o dijeti i hrono jelovniku . Pi! Jednostavno pi!
Narod smo kojem je uzrečica da psuje Boga! Jednom godišnje pali kandilo kad
krene pijanka i šenlučenje pod izgovorom proslave Svetca zaštitnika a ostalih
364 dana !? Svi će u grob, ko
god je ispao iz majčine utrobe! Ko je vernik, smrti se ne boji! Razlog ovaj ili
onaj, ne bitan je. Ko veruje u Boga, nema straha pred kojem nećemo stati! Na
Golgoti pokazala se lekcija o stradanju a već u nedelju, o večnom životu! Dali
smo sebi za pravo da u svom ludilu i bahatosti modernog doba, zaboravimo da smo smrtni telom. Duša je
zapostavljena, telu se posvećuje puna pažnja. Evo ga rezultat! Haos, strah,
panika, očaj. Đavolji arsenal u punom sjaju! Otpali smo od vere, postal
razvratni i bahati. Svega ovoga, pa i
goreg, bilo je i pre nas. U vreme dok su zemljom hodili oni kojima nismo ni do
kolena, bilo je kuge, kolere, raznih pošasti kojima se ni imena ne zna. Bez
vode, lekova, struje, ikakvih naznaka higijene. I pretekli su! U protivnom, ko
nas ovo napravi iz generacije u generaciju? Ratovi, stradanja, muke
raznih nijansi, potka su tkanja gena ovog naroda. Ovo nije raj. To smo
zaboravili. Ovde smo po kazni a krivi što tokom zatvorske šetnje u izgnanstvu,
nikada nismo kazali hvala za zvezde nad glavom i vazduh koji je mirom mirisao
na Božije darove. Ko hoće i ima čime, neka razmisli. Ovo beše moje mišljenje
koje ste iskali.