Dragi moji,
Pre svega,
hvala svima koji su pisali i ukazali poverenje otvarajući srca i duše do
najskrivenijih dubina. “ Ovo nisam kazao ni svešteniku.”, jedna je od rečenica
u porukama koje su pristigle jutros i tokom prethodnih dana i zaista , ostavile
snažan utisak na mene. Mnogi od vas pišu o ljubavi. Pitaju za savete, zajedno
razmišljamo naglas. Šta je suština, gde se krije, da li je treba tražiti ili
sama dođe? Drugi pitaju za savet, kako uspeti i da li započeti više poslova,
kojim tokom sve ide i kakav je ishod svega? Ono što sam primetila, ( kao jednu
od tema koja me posebno pogađaju ), svakako, priča o prijateljma koji su to
bili ili su “zakazali” onda kada su bili najpotrebniji. Svega ima u vašim
porukama ali ono što ne smem i ne mogu preskočiti je ljubav, zahvalnost i vaše
poverenje, u svakoj poruci, bez izuzuetka. Zbog svega prethodno navedenog, biće
mi čast i zadovoljstvo, (na vašu molbu), da neke od sudbina, životnih epizoda
koje ste podelili sa mnom, pretočim u
priče koje će uskoro biti objavljene.
Između
ostalog, zanimalo vas je, kako ću provesti vikend, pohvalili ste tekstove,
fotkice, slali divne sličice, želje i divnu energiju. Evo odgovora na jedno od
pitanja koji će biti sasvim kratak : vikend ću provesti u prirodi. Suprug i ja “krademo”
po koju lekciju od onih koji su bili mnogo mudriji od nas. Odvezite se van
grada, uzmite pletenu korpu, stavite đakonija koje volite i jednostavno i samo:
živite! Običan život , uživajući u onome što ga zaista čini a to su sitnice , na
šta vas uvek podsećam!
Avioni,
kamioni i ostali snovi, ako su na korist i suđeni vama, doći će svakako, pre
ili kasnije . . . Do tada, poslušajte prethodno napisane rečenice i dozvolite
svom umu, duši i telu da u minimalizmu osete maksimim.
Neka ovaj
jun i svi naredni dani, meseci i godine, svima nama, ma kako se činilo teško
ili nemoguće, donesu neke
bolje dane. Smene kiše i oblaka ima u životima svih nas ali nikada ne
zaboravite da uvek Sunce da poslednju reč. Uživajte, budite dobri srcem i dušom
jer, razloga za brigu nema. Onaj ko vodi računa o nama, i te kako zna i šta će
sa nama . . .