Krojačima, poslastičarima (ugostiteljima uopšte), priliče porudžbine. Nama , koji piskaramo, bilo koja vrsta "sugestije" šta bi i o čemu bi mogli napisati po koju, iskreno, ide na živce. Opet, svi mi koji pišemo, piskaramo i bavimo se sličnim, (mi budale, umetnici) i svi iz našeg esnafa, inače i urođeno, imamo alergiju na predloge, ne daj Bože "porudžbine" ili bilo koju vrstu "lažne autorštine". Znam i pri sebi sam, tek toliko, da shvatam sledeće: posao kojim se bavim zahteva gotovo svakodnevni kontakt sa ljudima. Šalju ljudi e- mail pisma, pisamca i romane na razne teme: molbe, zapažanja pohvale ali i osude. "Osudiše" me, pre neki dan , sa sve pitanjem: zašto više kao verni čitaoci ne mogu svojim komentarima da iskažu oduševljenje ovim što čitaju, pruže podršku (kao da se penjem na Everest a ne mlatim po tastaturi), no, đe čuli i đe nečuli , fala nebesima na čudesima i vama na pohvalama te vam s toga dugujem po koju na tu temu i odgovor koji ste tražili. Ne ukidam ja ništa tek tako. Iz više razloga je to, te ću navesti nekoliko : ego mi je poveći, narcisoidna , samoživa , sarkastična i još po nešto , in fact, typical bitch , but, hvalospevi štete mojoj "other side", koju ispoljavam ne tako često. Slava Bogu, važno je da je ima. U kolikoj i kojoj razmeri, tiče se Tvorca , ne vas i mene i zato tišina tamo. Dakle, svi koji pišete da sam genije, osveženje u svetu elektronske literature, vanserijski talenat i slično, samo mi nanosite štetu. Moj bezobrazluk nekada ni kantarom ne može da se izmeri, inat mi je odličan ortak, ("sarađujemo" godinama) i baš i upravo, kada saznam kako neko smatra moje drsko , sarkastično visočanstvo "genijem !? ", ja ne pišem ni slovo nedeljama. Neću. Iz inata. A onda krenu e - mail tužbalice : kako sam, gde sam, kad će novi tekst, šta se dešava, znam li ja da neko čim oči otvori gleda ima li nove priče? U tim momentima, vaš "genije", zaboravlja na tastaturu, vi mi i ne padate na pamet i krećem da slikam. To ne videte jer vas se ne tiče. Tako se opuštam, volim onaj specifični mirist guste boje, razređivača, volim poteze po platnu, moje ideje kako u bojama "oživljavaju", volim trag po koje otpale kistane dlačice na ne dovršenom proplanku a najviše od svega volim da vas nerviram. Dok u svemu tome uživam, ja slikam, slušam Carmina Buran - u a vi se pitate : kad će moja nova priča? Sada znate kako stvari stoje, kakva god istina bila, kazaću vam je, što upravo učinih jer sam veliki ljubitelj otrcane ali meni sada potrebne fraze : nema laži, nema prevare. Zapravo ima. O njoj hoću i da pišem . O prevari. Ovaj tekst nastaje samo, jedino i isključivo iz jednog razloga: dopade mi se tema! A nedavni događaj o kome čitah u dnevnoj štampi , podseti me da bi ovo što ću napisati nekome možda bilo i dušekorisno.
Vidim postade moderno da se slave razvodi! Pravi se pičvajz, lije šampanjac na sve strane, sveže razvedenoj/om se darauju fancy pokloni , trešte trubači, a oko neko doba, po našem običaju , kreće remix modernog i ultra seljoberštine, uz trpezu gde je glavni dekor vruć praja ili jagnješce uz obavezne macarons ili cupcake -ove kao sinonim za luksuz ( da, ali među trudnicama, kada prave slavlja za nerođenu bebu i daruju benkice, pelene i ostale pomoćne lastiš gaće uz pudrijere za bebske guzice sve uz pregršt saveta jedna drugoj da bi ih po rođenju , te iste bebe, babice ili njihove babe, povijale umesto nespremnih mama koje su pravile pomenutu žuraju , sebe radi). Znate i sami, ne pravite se blesavi, ono doba kada postaješ keva a pravila bi neku sedeljku, nešto, bilo šta, kao onda kad ti se stvarno moglo, pustila muziku, "uradila se" ali blam te kida od podataka u ličnoj karti. E, tako se sada već pogubljen narod, pogubio načisto! Ono što bi trebalo da bude tužan životni period, kako psiholozi nazivaju svaki razvod , takozvana "mala smrt", sad je ultra trt! Žurka da se pamti! Zamisli, rešili se dojučerašnji supružnici jedno drugog! Wow! Kakav uspeh čoveče, nadrealno i vrhunski! U svoj ovoj gluposti koja nas pohara kao kuga Evropu u svoje doba, ne bi me čudilo da se počne sa žurajama po grobljima: pop bi u remix varijanti odradio šatro opelo, okupljeni opleli kolce, pokojnik, (on ništa, mukica njega preskačem), ali ovi oko njega . . . ih! Mogućnosti koliko hoćeš, samo da provale foru i za to! Evo na primer, dele se pozivnice tipa : "poziv za proslavu povodom smrti Žike Žikića, provod zagarntovan ,do zore". Eto toliko podjednako je glupo, jadno, ništavno i banalno ovo lakrdijanje i sprdnja oko razvoda i te sreće ne opisane kada do istog dođe. Sve je više pesama na temu: " jadni mi , kako bi se voleli , da nije njega ili nje! ? " Pa : " o jadni li smo, kako se volimo, kako nam je ljubav jaka , eh al da samo nije našega braka!?" Alo bre ! Ko vama bira te supružnike? Loto bubaj, rodbina, vi ih dobijete uz torbu na kasi ili šta? Birate se po principu: evo, danas izlazim napolje i koga prvo slučajno zakačim laktom na pešačkom, venčavamo se! Postajemo, kao u svemu pa i u ovome, svoje karikature. Sprdnje na sopstveni račun. Baš ništa, skoro ništa da ne preteram, ali sve manje valjanih stvari radimo. Sve što je nekada, u stvarno srećna i normalna vremena, imalo vrednosti i bilo vredno poštovanja, više nije.
Nekada se ašikovalo, "ljubavisalo", muvalo, šta god, nekada je i ljubav mučena imala smisla. Pisala se pisma, čekali se, krili, sastajali, skrivali, čeznuli, čekali jedno drugo, poštovali i iznad svega voleli. Nekada su momci imali tremu kako će i šta će, kad svane zora, sa prvim zracima Sunca, pa trkom u najboljem odelu, kod budućeg tasta , u "potragu" za rukom svoje voljene. Danas momci imaju tremu hoće li im pri feniranju uz upotrebu gela poslednje ultra strong generation , frizurica stajati u željenom smeru barem par sati. Devojke već odavno imaju po pet pari rezervnih očiju da im koji izdefinisani biceps ne utekne. Još ako primete da ima poveću budžu (mislim na novčanik, ne žarite obraze odmah, ne pišem nastavak Crven ban-a ), taj se "pecati" mora dok još valja čemu. Pa onda ide svadba na brzaka, pa zakletve : dok ih smrt ne rastavi, zauvek zajedno, ja tvoja ti moj, ja tebi ti meni, to što on/ona može niko ne može , sve do prve šerpe. Po sred glave. Tiganja, bilo koje vrste escajga. Ili do prvog okreta na ulici za tuđom, mlađom ili bilo čijom većom guzicom, naznaka godina ne bitna. Lepo su babe govorile, dede potvrđivale a mladež ostajala gluva (dok se ne desi) : što je brzo, to je i kuso. Dok pojedini, sveže venčani traže u rečniku šta bi moglo biti to " kuso ", saznaće kada se vrate sa medenog meseca. " Medenjak " traje kod nekih duže, kod nekih kraće. U svakom slučaju, potvrđeno , kroz generacije, kod svih prolazi. Koga briga. Sada je in , u trendu, kako vam lakše pada, da se tripujete kako ste se zaljubili. Ja vam to govorim iz prve ruke. Zaljubim se svako malo! Kao u pesmi : pet-šest puta u roku od tri minuta. U sve se zaljubljujem : u fasade, u ljude, u džogere, knjige, budale, neke živuljke ali sve to prođe. Predriblam se i ja i utripujem najstrašnije , pravim od muve slona ali srećom, imam ko razume nas umetnike. Po tome smo poznati. Da pegla ume da govori, mi bi se zaljubili u nju, osetili neki " fluid " i zaprosili je posle mesec dana. Srećom, oko nas i uz nas (ovakve), mene i sličnih meni, ima razumnih, divnih duša koje drže i vuku ručnu kad krenemo u žestoka proklizavanja. Zato pazite kako , koga šta , dokle, da li . . . kako kaže jedan gradski grafit : " Pazi šta jebeš, možda ti se i useli ". I sad će ovi što imaju staru dioptriju, tuđe naočare ili nemaju mozak, skontati kako sam zakleti protivnik braka. Mraka da. Braka ne. Ne mračite. Ne udajite se i ne ženite se na silu kako bi neko video da ste to uradili, saznao i umesto da se potrese, dupe ga zabolelo, pazite da ne ulazite u bračnu zajednicu da bi prestali po Slavama da vas pitaju kad će te već jednom i vi doći u paru. Prestanite da idealizujete brak i od toga pravite ljigavu lakrdiju upakovanu u trip iz petparačkih filmova. Brak je institucija, velika odgovornost i iznad svega , kombinacija velikog broja elemenata : ljubavi, poštovanja, kompromisa, razumevanja. Ukoliko vas neko loži da je brak raketa koja će vas svakodnevno istim intezitetom i brzinom svetlosti, u mix-u nirvane i ekstaze držati svaki dan , budite sigurni da vam je đavo sagovornik i da vas žestoko zajebava. Birajte se dugo, ili se ne birajte uopšte, poštujte se ili ostanite solo igrači jer imajte u vidu da svako i nije za brak. Dakle, uradite sve da ne dođe do toga da pravite žurkicu povodom razvoda. Ne blamirajte se. Bolje gole guzice glavnom ulicom sa sve tirkiznim cilindrom uz : "Dobar dan svima ! ", nego prethodno pomenuto.
Otuđili smo se, prolupali, postali gluplji i površniji nego u vreme dok je Kolumbo žickao koju kinticu od kraljice da prošvrlja i vidi ima li koga i čega drugog unaokolo. Kad je u ona vremena on imao petlju sa kvarnim kopasom, pola pogrešno iscrtane mape i nekolicine polu-pijanih škrbavih saputnika, valjda i vi u ova digitalizovana vremena možete dostojanstveno potražiti, pretražiti, možda naći ali biti sigurni da je za ceo život. Ne brzajte jer se vaš brak ne tiče ni babe ni dede, ni mame ni tate, ni tetka ni tetke, ni vašeg bivše ili bivšeg, tiče se samo i jedino vas samih. Ako je drugačije , e do kurca! Posle kupovine burmi na rasprodaji, kad mlada izabere venčanicu vi za svaki slučaj, (krišom, da posle ne gubite vreme) , nađite lokal " s kockasti stoljnjaci ", obavezno pitajte ide li uz pečenje i moča, rezervišite trubače i čekajte : happily divorced vam ne gine! Pa sve Jovo na novo . . . dok vam ne dosadi ili vam reč " kuso " ne uđe u svakodnevnu upotrebu. . . .
Dušica M. Ognjanović
Dušica M. Ognjanović
No comments:
Post a Comment