Monday, 20 February 2017

Rok trajanja

Obično smo navikli da ga viđamo na artiklima široke primene : teglama sa puterom od kikirikija (moj omiljeni) , kremama, sapunima, bojama za kosu i zidove i sl. ali nikada nisam ni načula da postoje „rokovi trajanja prijateljstava“. Nisu slovne greške, ja dobro kucam vi još bolje čitate ,znači na dobrom smo putu da zajedno otkrijemo postoji li ili piše li negde deklaracija „na“  ili „ za“  prijateljstvo.U međuvremenu saznah. . . .
Mislim da postoji, gotovo sam sigurna, samo je kucana, utisnuta ili bolje reći žigosana nemuštim slovima. Zato se tako  lako dugo, dugo ti “proizvodi” provlače po životnim rafovima, čuvaju za najbolje dane, događaje, ponosni smo do neba na te naše fine slatkiše kao na prvence sve dok ne dođe trenutak kada „roba”treba da se otvori, u punom mirisu i “sjaju”i pokaže svoje pravo lice.
Koliko puta vama se, (ili vama bliskim osobama), dogodilo da čujete onu čuvenu “a mogao sam sezakleti u njega” , “ma šta pričaš!? On/ona to da uradi! U životu ne bih rekla,a mogao sam/la glavu dati njega ili nju!? I sve tako u krug a Boga mi,na žalost,toga je ovih zadnjih dana u vremenu sve više.
Namerno se pozivam na reči mudrih staraca,da začinim ovu moju čorbicu,ovim pomenom na zadnja vremena jer sve na to ukazuje.Od promena u prirodi do promena u ljudima i svemu onom što nosi kombinacija ili suživot gore pomenutog.
Ljudi su postal kao konzervirana roba : malo li im se “ čukne “ pakovanjce,odmah ode i dužina roka trajanja,tačnije postaju neuporebljivi.Šta bi kod ljudi moglo značiti “ čuknulo se pakovanjce “ .Vrlo jednostavno,pred vama se ukazuje dobrica,fin druškan,drugar,kompa,frend,jaran kako god ,sve bude med i mleko dok…….ne lezi vraže,ne dođe vreme da mu ili joj kažete,kad situacija na to ukazuje istinu u lice ili oči (oboje donosi isti rezultat). Padaju maske kao lastiš u prvoj bračnoj noći,pršti na sve strane-rezultat : neko je ili jeben ili sjeben. Ili vi,posle saznanja da vam prijatelj i nije baš ono za šta ste se mogli kleti i zakleti ili druga strana zatečena,nazovi vašom drskošću kako prijtelju ili prijateljici svojoj „ tako“?A to „tako” je samo pitanje i pravo da znate i proverite da li je istina da ,na primer, kako čuste od treće osobe,vaš druškan,frend,kompa,prijatelj,jaran,kazao drugim osobama ono što je bila vaša duboka intima,vi mislili neraskidiva veza među vama i njemu ili njoj,samo  „ bezazleni “ trač uz kafu da se oslasti jer nije bilo ratluka u tom trenutku uz istu.
I šta sledi? Ma nisam ja,pa valjda me poznaješ,auuu,šta je to sa tobom,pa da li je moguće da veruješ drugima više nego meni (ovaj klasično švalerski vokabular se redovno koristi i u konverzaciji kod ex prijtelja u najavi ).Podjedanko „učinkovito“ koliko kod švalerisanja toliko i u odjavi prijateljstva.Propast u najavi i jedan obraz,do dva,uvek stradaju.Savet : ne pokušavajte a pre svega,ne dovodite sebe u pomenute situacije.Nisu babe i stara pokoljenja grešili sa onom krilaticom : ništa slađe od mirnog sna i savesti.
Pravi prijatelji su zaista kao detelina sa četiri lista.Ja sam imala sreću da uberem dve ali....jedan listić je svojom nepromišljenošću otpao,ja ga zgazila i......

I tako napisah ove redove....da upozorim i ostale da uvek,bez obzira koliko ušuškani bili,jedno oko uvek bude malko otvoreno.Nek čkilji,opaža,posmatra,uviđa na vreme da uzalud na kraju herbarijum ne bude pun suvih,beskorisnih,samo na oko cvetova.Ono korov ,od prvog dana,koje cveće nikad nije ni bilo.





Dušica M. Ognjanović