Kada se odlučite za polazak i obilazak neke destinacije, kao budućeg turistu (pogotovo ako prvi put posećujete neko mesto), bićete "zatrpani" gomilom potrebnih i nepotrebnih informacija o istom, što od strane prijatelja ili poznanika što od turističkih agenata čija korica hleba zavisi od vaše impresije na njihovo "globalno sveznanje". Gradovi širom sveta, svi do jednog, od najvećeg i najimpozantnijeg do najmanje favele u Brazilu, imaju barem po nešto zbog čega će neko reći : "kako je lep ovaj svet"! (ovo o lepotama u Brazilskim favelama važi samo do 20h uveče, za posle ne garantujem koliko je "lep ovaj svet" ). Šalu na stranu, vratimo se zbilji o kojoj bih da probesedim koju. Zbilji od koje me je sramota u nase ime. Kada vam neko spomene Rim, svaki stanovnik istog, (čak i oni koji to nisu), odmah će sa ponosom početi, (sa pravom) , o : fontani Di Trevi, rimskom forumu, Koloseumu, Panteonu, Konstantinovom slavoluku... Kada krenete put Grčke, nema usana sa kojih nećete čuti poziv na divljenje :Akropolju, kapeli Svetog Đorđa, Partenonu i još nebrojeno istorijskih mesta koje dan danas ostavljaju bez daha. Stanovnici Francuske, sa onim čuvenim "la Pepe" akcentom , pozvaće da se divimo katedrali Notre Dame, Jelisejskim poljima, trijumfalnoj kapiji, Ajfelovoj kuli, čuvenom muzeju Luvr. Cela Afrika, dan danas, sa pravom se diči svojim Egiptom : hram u Karnaku, Abu -Simbel, Luksor, dolina kraljeva, Keopsova i piramide u Gizi,čuvena, moćna Sfinga, hram kraljice Hačepsut, Aleksandrijska biblioteka, Ramzesova grobnica, avenija sfingi... zaustaviću se ...nekako i teška srca. Zaustaviću se da se "pohvalim" čime raspolaže, šta nudi i koga nudi moj grad. Sve ovo što ste pročitali : zaboravite. Ove građevine, ovu istoriju, filozofe, naučnike, vizionare, slikare, umetnike. Sve zaboravite. To su budale. Paceri. Šta su oni znali šta valja i šta je život? Budaletine. Noćni život i splavovi. Niste ćoravi, dobro kucam. Čitajte opet : noćni život, splavovi, "hot ribe u fulu", ful fraeri, (glupi kao kopulatorni organ), " travica" ,ekstazi, neartikulisani basovi , "rokanje" do zore. Umetnost da dotakneš dno. I ostaneš na njemu. To u prospektima, kao glavnicu, nudi moj grad da pohrle turisti iz svih civilizovanih zemalja da vide kako u 21. veku još uvek postoji pijaca " mesišta" bez mozga i morala. Splavarska pijaca gde se za malo skuplje piće, par fensi koktelčića (uz obavezni strani akcenat), kupi i kupuje omladina grada kojeg više i ne prepoznajem. Današnjim devojkama, gotovo golim , slađi je otrov iz Džonove ruke, (samo zato što je fensi i fora biti sa strancem), u ostalom, misli, možda i zbriše kojim čudom sa njim odavde? Slađi li je otrov sa Džonom, devojke drage, a pitam vas i zbog čega ste počele okretati glave od svakog Milana, Dragana, Jovana, Save? Šta ste to tako polu gole, unakažene šminkom, rahitične zbog skaradne mode, amoralne i gotovo lude u svom ponašanju pronašle u trenucima zabave i jada kada se i najveća prostitutka iz petparačkih romana može nazvati heroinom u odnosu na vas? Balite i balavite na "Bali -begove" i njemu slične a život prolazi. ..Uz njega i čast koju prodajete i dajete svima koji usput naiđu. Majke u današnja vremena prave karikature u najavi od svojih devojčica sve sa izgovorom da će se bolje udati. Za koga i kako im definišu to : "bolje"? Udavale su se i naše bake, i žene pre njih, i sada rado čitamo njihova ljubavna pisma i pitamo se : "o Bože, kako je divno, a kako su tako dugo uspeli da očuvaju brak,porodicu, poštovanje?" Tako što, za početak, nisu bili goli. Bili su obučeni, bogobojažljivi, pošteni, vredni u svakom smislu, stideli se svega onoga čime se današnje budale ponose. Da li današnje devojke i devojčice znaju kakve epitete im dele "strendžeri" kada napuštaju najjači grad po noćnom životu u Evropi (tako piše na turističim portalima). Dakle,znate šta kažu ,smeju se po terminalima na aerodromu i čekajući povratak u pravu civilizaciju, naš podmladak pohvale sa : "What a bitch!" pa smeh koji svakoj ,koja ima obraza ,stavlja dlanove na lice i tera suze na oči, zatim : "She is just a cheap hooker!"...opet onaj, onaj ponižavajući smeh kada skorojević kupuje, iskoristi i šutne kao pseto najjeftiniju robinju. Naš narod je otišao bestraga. U opasnoj smo buli. Kriza identiteta cepa nas po šavovima. Čas smo nebeski narod, čas potomci Svetog Save, čas Obiliću brate rođeni, slavimo sve Slave kojih ima u Crkvenom kalendaru. Slavimo i zalijemo......prelijemo pa bulaznimo. Molimo Boga da domaćin uključi obojeni kanal da vidimo dokle je stigla premučena Elif. Slavimo, zalivamo, preliva se, prejeda se. Kao rulja u krčmama sa početka srednjeg veka. A sve je trebalo i treba da bude obrnuto. Skromo, slaveći Boga i sve svete. :|" Ja nisam čovek, ja sam vuk! Ja ne pričam i ne pišem, ja zavijam! Ne zavijam što me je strah! Ne zavijam što sam besan! Zavijam da bi me čuo čopor moj, da bi me čuli vukovi, da bi me čule vučice, da bi me čuli vučići, da bi se okupio čopor moj! A kada se okupi čopor moj, bojte se psi! " Seća li se iko, iko osim nas budala, ovih reći Dušana. A zvali su ga silni! Ne. I da čuju, ne bi razumeli. Čime da razumeju? Mozgova više nema, i kad ima nikome ne trebaju. Vukovi, vučice i podmladak nestao je , otkaskao u neku nepoznatu šumu, pravo u bajku, legendu... Sada bi vođa čopora bio vezan kao pas kraj splava obzirom da današnji "junaci" i ne vide razliku između psa i vuka. Ne poštuju svoju krv a kamo li vučiju. Ne shvataju da bi završili drugačije da je vuk pokazao svoju snagu ali kodeks je kodeks. Gde će vuk na ćurana. Čuje se zavijanje...poslušajte....nade ima..... Magla je ali i kroz maglu vidim , vidim sjaj očiju! Snažni, jaki...vidim i mladunce , Gospode hvala Ti, ima ih i žive!!!
Dušica M. Ognjanović
Dušica M. Ognjanović