Jednog dana, jedan bogataš dade siromahu kao "dar" punu korpu đubreta! Siromah se nasmeši,uze korpu i ode... Isprazni je, očisti i usput ubra najlepše cveće i voćke koje je našao. Vrati se onom bogatašu,dade mu korpu sa iskrenim osmehom na licu . Bogataš se začudi , pogleda u siromaha sa "visine" pa ga zajedljivo upita : " Zašto mi daješ tu korpu punu voća i cveća? Da te podsetim,dao sam ti je prepunu đubreta, zar ne ? " Siromah se osmehnu i sa kraljevskim dostojanstvom odgovori : " Gospodine dragi,svako daje ono što nosi u srcu ... "
Za sve one koji se sa setom sećaju ili za one koji priželjkuju da zažive vrednosti iz nekih davnih vremena . . . Dušica M. Ognjanović
Friday, 10 March 2017
Monday, 6 March 2017
Školska muka
Trebalo je da to bude uobičajeni školski dan : graja, frka,
trka... Razmena tinejdž tračeva, po kojeg pogleda, komentari sa aplikacija i
slične 'korisne“ aktivnosti današnje
omladine. I sve bi bilo u redu,(koliko je to u današnje vreme moguće) u formuli
: klinci + pubertet + luda vremena da
se nije proširila priča koje je mnoge, one koji su još iole pri sebi , ostavila
bez teksta....
Sporečkali se klinci oko banalnih stvari, sve same sitnice da
bi u jednom trenutku sve preraslo u
grčko-rimski stil a za koji tren kasnije jedan od „boraca“ se dokopao i stolice. Jakim udarcem u
glavu, verovali ili ne, oborio je svog malog „protivnika“ na pod i na licu mesta
jednim potezom poslao ga u carstvo šarenih zvezdica i snova.
Deca su počela da dozivaju učiteljicu, vape u pomoć kada su
videli da je đavo odavno odneo šalu. Rumenih obraza, sa sada već rasutim repićem
od sprinta duž školskog hodnika, stiže učiteljica i sa tonom punim neverice zavapi: „ Dete moje, pa šta uradi svome drugu, shataš li koliko si ga povredio?! „
Na opšte zaprepašćenje ostalog nastavnog osoblja, u među
vremenu pristiglog, mali rvač koji je potegao stolicu hladno odgovara: „ Pa
šta, nije mu ništa... svaki čovek ima sedam života, video sam u igrici.“
Ostavši bez teksta svi odrasli (a tamo prisutni ) znali su da
će to biti težak i mukotrpan put kako objasniti da je fikcija jedno, a stvarnost
nešto sasvim drugo.
Da napomonem, ono što je najvažnije, “ gubitnik „ u susretu sa
stolicom je više nego dobro, jurca po školskom dvorištu sa povećom čvorugom , zna
da nema sedam života i kloni se sparing partnera od prošlog puta.
A šta da rade roditelji koji su brinući materijalne brige
sasvim slučajno ili, ne želim da verujem namerno, ispustili svoje male mačiće da
u ova surova vremena shvataju na najteže načine da nemaju ne devet, ne sedam
nego samo ovaj jedan život u kome im je samo trebalo pružiti ljubav i čistu
svest o odrastanju. U tom slučaju, stolica iz pomenute priče služila bi im samo
kao mesto za predah da podele sendvič kao što se radilo u dobra stara
veremena... Dva drugara, ništa lakše...... a danas tako težak zadatak . . .
Dušica M. Ognjanović
Dušica M. Ognjanović
Subscribe to:
Posts (Atom)
-
Ko o čemu... Ko o čemu, pa na razne teme: ko o čemu kurva o poštenju, ko o čemu rugoba o lepoti, ko o čemu jalova žena o vaspitavanju dec...
-
Kiša nikako da stane...volim je, svi već to znaju ali je ovo ona koja je pala u kombinaciji sa jakim vetrom što znači da ni kišobran ne pom...
-
Beše to jedan od onih dana čiji sati tako sporo prolaze da bi ste pomislili kako se samo vreme zainatilo da se vucara iz sata u sat do kraj...
-
Pre par godina u našo lepoj prestonici niste mogli kupiti makeup namenjen našoj populaciji. Uvoz se bazirao samo na proizvode namenjene Afr...
-
Joga časovi, brošure, kursevi : "kako sebi olakšati život", sastanci sa kvazi guruima u ruhu savremenih pametnjakovića koji vas d...
-
Pitaše jednom davno, jednog mudrog starca kojeg život nimalo nije mazio : " Šta ti je starče najteže palo : siromaštvo, bolest, neprav...
-
Krojačima, poslastičarima (ugostiteljima uopšte), priliče porudžbine. Nama , koji piskaramo, bilo koja vrsta "sugestije" šta bi i...
-
Tema koja je oduvek bila „gurana pod tepih“. O kojoj se ćutalo ili stidljivo govorkalo. Nikad ništa konkretno po pitanju iste. Navodno, sa...
-
Davnih je godina ovo bilo, onih godina pred rat kada niko nije hteo da prizna, (a svi slutili), da nešto teško, zlo, leluja u vazduhu. Crni...
-
Kako te? Evo , slava Bogu ja sam ok. Kad hoću pitam, odgovaram, kinjim, hvalim, zapažam, podjebavam, tugujem , radujem se, vozamo se međuso...