Previše je poruka stiglo da bih ignorisala ono što veliki
broj ljudi očekuje od mene . Pišem o svemu , zavisi od događaja , priče ili
ličnosti koja me u datom trenutku inspiriše . Nema tu filozofije za razradu .
Svaka , pa i najbanalnija situacija , može da se raščlani , elaborira . Zavisi od niza faktora . Ovo o čemu pišem je
za mene , ( iz ličnih i emotivnih razloga ) , jedna od „ najpipavijih „ tema .
Pitaše me , fascinirani , euforični , da li sam gledala sada već čuvenu seriju Černobilj i kakvo je moje
mišljenje o svemu tome ? Iskaju da napišem koju jer su navikli ljudi da : „ Dule
zove stvari pravim imenom „ i zato u tolikom broju i prate ono što radim .
Svako ko je već bio svesna jedinka te davne 1986 , čisto sumnjam da nije
svestan odsustva razuma kada krene komparacija između serije Černobilj i Igra
prestola ! Prvo je zbilja , drugo fikcija . Događaji koji su se zbili u prvoj
seriji , za sobom vuku kontaminirane korene horoskopskog znaka raka u podznaku
raspadanje tkiva , osnove humanog življenja i oduzetog prava na budućnost .
Egzekutor , imenom i prezimenom : ljudska taština + glupost . Nepogrešiv recept za užas , do
dana današnjih . Nakon te 1986 , dočekala se i 1999 . Ko god pokuša da zaboravi
sirene , peckanje i svrab kože nakon svakog granatiranja ili kiše po kojoj smo
svi morali šetati i izlaziti , nije samo nemi posmatrač fasciniran odličnom
produkcijom . Svako se seća da se moralo disati , piti vode i jesti i u tom
periodu kada smo svi znali da nešto debelo nije ok . Ali smo morali živeti .
Oni koji nisu stradali tih dana , svakako stradaju decenijama kasnije . Na
sporiji , strašniji , perfidniji način . Domovi , nazovi zdravlja su puni ,
klinike, ( što državne , što privatne ) , rade punom parom kao u ona davna i
bezbrižna vremena , fabrike nameštaja . Ranije se komercjalni program sastojao
od reklamiranja proizvoda naših giganata , sada je to bazar gomile lekova i
zdravstvenih pomagala . Nekada ste mogli pešačiti kao od šale sa osmehom na
licu . Danas se ljudi , bez obzira na godine , gotovo vucaraju po ulicama nalik
na polu potamanjene bubašvabe smrtonosnom dozom pesticida . Ne treba biti
nuklearni fizičar da bi se shvatilo šta se dešava . Svako od nas ima
zdravstvenih problema . Neko o tome želi da razgovara , neko ne. I ima pravo na
to . Priznaću da sam na strani onih koji priznaju i hoće da razgovaraju o „ našoj
seriji „ koja ima mnogo više od pet epizoda . O našoj seriji umiranja ,
gubljenja voljenih , poznanika , prijatelja od kancera i ostalih poremećaja
metaboličkog i ostalih profila od kojih je , ( kao javna tajna ) , dijabetes
postao gotovo pandemija . Deca , bebe , klinci , koji još nisu ni stigli da
nauče šta je stres i velika količina ugljenih hidrata , postali su vlasnici
dijebetesa tipa 1 ili 2 . Ukoliko pitate majke pomenute dece , zakleće se sa
suzama koje liju niz ubledele obraze , da su i te kako vodile računa o ishrani
tokom trudnoće gde će vam rado pokazati nalaze i medicinsku papirologiju
stečenu tokom celokupne trudnoće kao dokaz . A onda , tražeći pomoć za svoju
decu , nailaze i na podatak : „ . . . kao jedan od osnovnih znakova direktnom
izlaganju visokom stepenu radioaktivnosti , jedna od pojava je svakako i
metabolički poremećaj u vidu dijabetesa varirajućeg tipa „ . I tu je tajac .
Koliko obolelih od tiroidnog kancera ? Navodno , štitna strada od stresa . Da , sve
strada od stresa ali je pod znakom pitanja rapidno propadanje tkiva štitnjače i
ždrela gde vam lekar opšte prakse ili endokrini hirurg može reći samo jedno : „
Moralo se jesti . Žao mi je , veruj te „ .
Slegne ramenima i odjednom , još jedno ime je na spisku za lečenje od
maligniteta . Pravimo se ludi . Tako je lakše . Zažmuriš , pustiš da život ide
dalje i nadaš se boljoj budućnosti . Ljucki je to . Ali nije pametno. Ne
zatvarajte oči i kada god možete , proverite svoje zdravlje , to je najbolje
uložena investicija koju ste imali ikada ! Živimo rulet . Krug se vrti i bez prestanka traži nova imena .
Volela bih da mogu da popričam sada sa mojim bratom o njegovoj ćerki i njenoj
budućnosti , o Adi , o odlascima na more , lepim devojkama , njegovom poslu .
Volela bih da ga zagrlim i prosto pitam kako je uz našu čuvenu kafu ali ne mogu . Mrtav je . Bio je ono što je trebao da bude na pravom mestu , hrabro , kako i
dolikuje. Nije se nadao da je nagrada kancer. Nagradu nije ni tražio . Mislio
je da sve ima smisla i sve zarad budućnosti . I nije jedini . I on se , kao i
svi mi , pravio da kiša ne žari kožu , da su sve ono što smo pojeli samo slatke
voćke nalik onima iz našeg detinjstva . Volela bih da mojoj kumi Veri kažem
hvala za milion saveta , zagrljaja i ljubavi . Da joj kažem da su joj unuci
prekrasni , ćerka i sin za primer u svemu . Volela bih ali ne mogu . Mrtva je .
Kancer . Volela bih da mog druga Acu pitam sviđa li mu se neki od tekstova koje
pišem ili moji ćaknuti statusi koje postavim s vremena na vreme . Ne mogu .
Mrtav je . Kancer . Ako nabrojim sve koje je rak poveo sa sobom, lista će biti
velika, vi nećete čitati dalje a ovo mora da se pročita . Da vas oteram bez
pročitanih redova ne mogu , jer nemam taj luksuz ali obraz i dušu imam . Kucam
dalje . Na kolenima vas molim , jednom velikom i glasnom virtuelnom molbom kao
svoju braću i sestre : proveravajte
stanje vašeg organizma , ne ignorišite umor ili bilo koju promenu u i na vama a
kao opravdanje ne navodite stres ! Ne zbog mojih tekstova , mojih napisa ,
lepog izgleda ili harizme . Zajebite to ! Poslušajte me jer molim glasom nekoga
ko zna kako je kada grumen zemlje o sanduk pečatira svaki dalji razgovor ili
mogućnost za budućnost sa nekim koga ste neizmerno voleli i volite ih
podjednako ako ne i jače i dan danas ! Među mojim prijateljima koje i lično
poznajem , ima državljana čije su domovine učestvovale u sramnom čašćavanju
uranijumskim amanetom nedužan narod . Uvek , kada se ukaže prilika , bez obzira
na lep provod ili veselu atmosferu , Bog mi je svedok , koristim svaku priliku
da pitam zašto i znaju li u opšte šta se događa sa narodom koji su ostavili
ispod sebe kada se dim razišao a zadatak bio završen ? Brzo im se skine osmeh
sa lica . Da li je savest ili nemanje odgovora , koga briga ! To ne menja
činjenicu da sve one koji mi ne dostaju ne mogu vratiti među žive . Na Slavama
i o praznicima , pamtim , ko je sedeo na mestima koja su sada za mene uvek
prazna . Ni jedno izvini ili moralo je tako , nikada ne sme i neće biti
dovoljno dobar odgovor ! Opcija automatskog prevoda teksta ulepšaće mi osećaj
pri spoznaji da će i oni van našeg govornog područja i te kako shvatiti o čemu
pišem . Pripjat i sama oblas Černobilja kao i druge oblasti u blizini istih ,
sada su avetinjske oblasti . Nazovi turisti , odlaze da vide mesto koje je
najveći podsetnik i spomenik na ljucku glupost i taštinu . „ Daju dinar da vide
mečku „ . A u pitanu je samo suludo vreme u kome živimo uz svakog odsustva za
poštovanje morala i davanje znakova bilo kakve empatije , gde se seni mučenika ,
( u pravom smislu te reči ) , skrnave turama koje ponovo otvaraju svaku ranu
stradalih . Broj im se nikada neće saznati jer tihi ubica i dalje nosi blokčić
sa sobom , pero i bočica sa mastilom i dan - danas dopisuju nove spiskove . Moj , vaš i naš grad , gradovi i seoca po
našoj domovini , ništa nisu drugačiji . Samo stanovništvo nije htelio ni imalo
gde . Govorim o časnim ljudima . Za našu evakuaciju je prekasno ali za zdrav
razum i glas onih koji ostaju , nek tek dođe vreme ! Sa nama ili bez nas , neka
barem neko pusti krik za sve one koji su u mukama ispušatali svoje duše po
bolnicama u glavnom gradu i okolini . Neko sada šeta Knezom , raduje se,
planira budućnost . . . Neko u ovom
trenutku vodi ljubav i planira naslednike . . . Neko sada čita knjigu , pije
hladan sok , odmara i nada se boljem sutra . . . Dokle će te noge šetati gradskim pločnicima ,
da li će naslednici imati sve udove , da li će u budućnosti moći da vide slova
od bola . . . To pitajte osoblje naših bolnica koji znaju pravu istinu .
Gledaju smrti u oči svaki dan . Dodiruju je svaki put kada dodirnu pacijenta
koji više ne zna šta je java a šta san . Još jednom , neka vam ne bude teško ,
u tišini i molitvi , sagledajte unutar sebe . Šta je ostalo a šta fali . . . Ne samo zbog vas. Možda više zbog onih
koji ne bi mogli bez vas . . .
Dušica M. Ognjanović
Dušica M. Ognjanović