“ Kada smo
počeli zajednički život, ja zaista nisam umela da kuvam ali sam jako volela,
imala želju. Jaja na oko, da ispržim meso, pire,ok . . .ali neka ozbiljnija
jela,često nisu bila baš ukusna ili mi ne bi uspevala. Imala sam želju i volju,
eksperimentisala sam ali, ljudi moji, moj tadašnji dečko(sada suprug),svaki
put, šta god da sam spremila, kakav god da je ukus imalo -jeo je sve! Često bi
imao običaj da mi kaže: ‘Pa, pazi, možda treba malo slanije ali ovo je sve
zdravo i ja ovo ne bih imao gde da kupim,ovo si spremila sa puno ljubavi, hvala
ti.”I poljubio bi me. Danas jako dobro kuvam i mnogi ljudi su me hvalili tražeći
recepte od mene. Spremam Slave i večere
za naše prijatelje i rodjake ali se često setim tih početaka i mog supruga koji
je pio na slamčicu moju prvu tortu koju sam pravila,koja mi, (jasno je), nije
uspela i govorio: ‘E, možda nema oblik, ali probaj, da znaš da je dobro!”, dok
sam ja brisala suze i smejala se u isto vreme."
Žene, devojke,
ženski rode: ne varajte svoje muževe, verenike, momke. U tome nema ničeg
mudrog, korisnog ni lepog. Varanje je poslednjih godina u ekspanziji, gotovo
moderna “ stavka” ali nikako ne dozvolite sebi da, čineci preljubu, zaboravite
da prezentujete svojim ponašanjem, pre svega, svoje majke! Tačnije, ono čime su vas učile i ono što ste ponele od
kuće, kao prvi, moralni miraz. Dakle, u koliko se kurvate i svoje jače polovine
vređate svojim bestidnim ponašanjem, stičem utisak da se ipak u vreći miraza,
“to nešto nemoralno” i ponelo upravo od mame i kuće . . .
Poštujte čoveka
čiji hleb jedete, pod čijim krovom se skrivate od kiše i svih životnih nedaća, čuvajte
svoj dom sa dubokim poštovanjem prema Bogu i čoveku koji je svoje ključeve
srca, doma i svega što poseduje,podario baš vama. . .
Dušica M. Ognjanović