Jedan mali dečak želeo je da upozna Boga.
Znajući da je put do mesta gde Bog stanuje dug, uzeo je torbu, spakovao u nju kekse, kolačiće i flašu soka i - krenuo. Išao je tako, išao i prešao skoro tri bloka, kad, odjednom, ugleda starog čoveka.
Starac je sedeo na klupi u parku i zurio u golubove. Dečak sede pored njega i otvori torbu. Bio je žedan i hteo je da popije malo soka, ali mu se utom učini da je starac gladan, pa ga ponudi keksima.
Starac uze keks i zahvalno se osmehnu dečaku. Taj osmeh bio je toliko lep da je dečak poželeo da ga vidi ponovo. Izvadio je iz torbe kolačić i ponudio ga starcu. Starac se ponovo osmehnu i dečak je bio presrećan.
Čitavo poslepodne sedeli su tako dečak i starac smešeći se, jedući keks i kolačiće, a da za sve to vreme nisu progovorili ni reč. Kada je već počelo da se smrkava, dečak oseti da je umoran i da je došlo vreme da se ide kući. Pošao je, ali posle nekoliko koraka najednom se okrete, zatrča se natrag prema starcu i - zagrli ga.
Starac mu se osmehnu kao nikad do tad, najlepšim i najradosnijim osmehom.
Nešto kasnije dečak je stigao kući. Ugledavši njegovo lice koje je sijalo od sreće, majka ga iznenađeno upita:
- "Šta ti se dogodilo danas pa si tako srećan?"
- "Ručao sam s Bogom", odgovori dečak i pre nego što je njegova majka uspela bilo šta da kaže on dodade:
-"I znaš šta? Bog ima najlepši osmeh na svetu!!!"
U međuvremenu, starac je stigao svojoj kući, podjednako srećan koliko i dečak. Gledajući začuđeno u njegovo lice koje je zračilo mirom, sin ga upita:
- "Tata, šta ti se dogodilo danas pa si toliko srećan?"
- "Jeo sam keks i kolačiće s Bogom", odgovorio je, i tek što je njegov sin zaustio da nešto kaže, on nastavi:
-"I znaš šta? Mnogo je mlađi nego što sam očekivao!"
On je u nama, samo treba da se potrudimo da ga pokazamo kroz nas.
ReplyDelete