Naš narod se do suza dovede kada čuje vic na račun braka, muža ili životne saputnice zvane supruga. Brak je okovno-smorna institucija u kojoj žive samo dva nazovi partnera, koja po pravlu više odavno i ne igraju u istom timu, pretvorena u dva dlakava i zapuštena džangrizava stvora počešljana samo i to ovlaš rukom, (sopstvenom, podrazumeva se). Kada je za javnost, skupove rodbinske i slavske, brak je idila: u postelji devet ipo nedelja, deca multi talenti, love do krova, svega i suviška a realnost sve vrišti na - goooo kuurac!
Zašto je tako pitate a ja, po pravilu, zasviram stručno štimovanom violinom a to vaše uši ne vole da čuju. . .
Brakovi se ovde zasnivaju na moranju, na lažnim obećanjima, na megalomanskim očekivanjima, na isključivosti ka bilo kojoj vrsti kompromisa. Deca se rađaju radi familije, komšija, kredita, pomoći, beneficija, stambenih i ostalih lista, radi nade da ćete ih jednog dana dobro unovčiti i naplatiti im svaku pelenu i odelce. Po gotovo matematičkom šablonu, to sranje mora da puca. Glavna spona, čak i ona iznad ljubavi, davno zaboravljeno poštovanje, još važniji kompromis, nestali/e su. Koliko vidim po vašim pisanijama, što meni, što po vašim profilima na socijalnim mrežama, sve puca od kontradiktornosti: čas "Srećna Slava svima pa i meni!" (obavezno slika trpeze i kolača), dok, neki od sledećih postova obavezno podrazumeva doskočicu o smrti koja zvoni i traži nekoga. Muž otvara i kaže: "Evo sad ćeee!" - pa kaže:" Žeeeenooo, za tebe jeee!" ili obrnuto, zavisno od vlasnika profila. Od kog ste kurca? Ko vas je pravio? Ako ste nebeski narod, slavari, vernici junačine, hrišćani, kako i otkuda sve prethodno pomenuto?
Narode, rajo , bagro neverna . . .
Nije hrišćanski imati ljubavnicu. To je kod nas, na ove prostore došlo kao kuga od turaka. Srpski je voleti jednu ženu, poput Car Dušana. Nije hrišćanski ni razvoditi se. To je stiglo na ove prostore sa Mlečanima. Hrišćanski je boriti se svom silom ljubavi, baš kako Biblija kaže! Banović Strahinja nije dobio ulicu u Beogradu kao neko ko je sekao glave već kao neko ko je svojoj voljenoj ženi oprostio prevaru. Ljubav u njegovom srcu, pobedila je, ne samo njegov bes i razočarenje nego i bes okoline, ogovaranja i pokušaj da zauvek kao par nose stigmu.Adam nije pojeo jabuku zato što je sumnjao u Boga već zato što je svim srcem voleo svoju Evu. Znao je Adam kakva kletva i stradanja je čekaju i ostao je uz nju. Nije hrišćanski ni tući ženu! To je u ove krajeve stiglo sa seldžucima . . . Hrišćanski je kada voliš ženu i gledaš na nju sa tolikom ljubavlju da, ma kako grešila, želiš da joj posvetiš fresku. Čuvena ljubav Maharadže prema voljenoj ženi, iznedri Tadž-Mahal. Hrišćanski vlastelini su svojoj voljenoj supruzi, posvećivali ne jedan spomenik, već cele gradove! Hrišćani ne škrtare, ženi svojoj su činili staze od jorgovana i ruža . . . Kako rekoše stari:" Kada si je oženio i toliko vremena već proveo sa njom, budi joj dobar. Samim tim što je žena, kakva god bila, nije joj lako."
Ovako, meni slični i ja možemo do sutra. Kako mi sutra neće ni pasti na pamet da se bavim ovakvim i sličnim vašim sranjima, čitajte danas. Uzalud vam kažem, ne šaljite elektronsku poštu sa pitanjima šta i kako jer za to postoje stručna lica i institucije koje su merodavne za to, tu iskajte pomoć. Od mene možete dobiti samo lagani mentalni petig sa samo jednim ciljem da to, poput profesionalke, u par poteza završimo što pre . . .
Dušica M. Ognjanović
No comments:
Post a Comment